U vazduhu koji nas okružuje nalazi se mnoštvo spora gljivica. U uslovima pogodnim za njihov razvoj, to jest pri odgovarajućoj temperaturi i vlažnosti, spore se brzo razvijaju i obrazuju ćelije. Ako se ovome dođu i povoljna sredina za ishranu uslovi za razvoj gljvica postaju idealni. Zbog toga, pod uticajem plijesni, proizvodi kao što su bračno, tjestenine, razne vrste slatka, džemova i sokova često poprimaju neobičan izgled, miris i ukus,
Jedna od namirnica koja je "imuna” na gljivice je med. U prilog tome podatak da je u piramidi u Gizi pronađena posuda sa medom ostavljena prije više od 3000 godina u kojoj je ovaj proizvod pčela imao nepromjenjen miris, Osim toga vjekovitna se smatra da u prirodnom medu ne mogu da se razviju plijesni. To su prvi uspjeli naučno da dokažu ruski istraživači 1966. godine. Oni su različite vrste meda kontaminirali sa deset vrsta plijesni i gljivica i tom prilikom uspjeli da potvrde pozitivne efekte meda na ispitivane mikotične vrste. O efektu meda na rast gljivica ukazuju i najnoviji radovi naučnika koji su ispitivali različite vrste meda.
Bez obzira na to što u sastav meda ulaze bjelančevine, ugljohidrati, vitamini, minerali i druge materije koje su neophodne za život, micelije ne mogu da se razvijaju ni u jednom medu. To je svakako najbolji dokaz da med sadrži materije koje imaju ne samo antibakterijske već i antimikotičke osobine.
Kada, međutim, govorimo o efektu meda na rast gljivica moramo da spomenemo i istraživanja naučnika koji su došli do zaključka da med ima slabije dejstvo na gljivice nego na bakterije i to bi trebalo da se ima na umu kod primjene meda u terapiji.
Antimikrobnu aktivnost lokalnog manuka med drugih vrsta, odnosno osjetljivost dermatofita, ispitivali su na Novom Zelandu. Med su testirali prema sojevima dermatofita koji su predstavljali kliničke izolatl kod ljudi oboljelih od tinee corporis (gljivična bolesti neobraslih dijelova kože koja se manifestuje u vidu crvenih žarišta u obliku pravilnog kruga sa uzdignutim infiltriranim i ljuskavim ivicama i središnjom regresijom). U tretmanu ovog oboljenja korišten je med koj je imao prosječne vrijednosti za vodonik peroksid i manuka med koji je imao relativan nivo neperoksidne antibakterijske aktivnosti.
Rezultati su pokazali da dermatofite mogu da budu osjetljive na aktivnost meda, što predstavlja ogroma napredak i ima veliki značaj u liječenju ove bolesti.
Poznati su, osim toga, slučajevi da se medom uspiješno liječe pacijenti koji imaju probleme mikoticčke (gljivične) etiologije kako na tijelu tako i na glavi. Med ne samo da omakšava kožu već ima i antimikotično dejstvo a istovemeno jača kožu i obogaćuje glikogenom mišićni sloj koji se nalazi ispod nje.
Napomenimo ovom prilikom da preparati na bazi meda i propolisa veoma uspješno mogu da se koriste, kod seboreične kože, ali je neophodna upornost.
RECEPTI
Medni melem
-Svakog dana namažite oboljelo mjesto medom, sačekajte 1-2 sata i isperite mlakom vodom.
SAVJET PLUS: Efekat meda se pojačava sa tinkturama plodova i ljekovitog bilja. Tako crna ribizla i borovnica, uz ostalo, blagotvorno djeluju zahvaljujući fitocidima i na gljivice uzročnike dizenterije i difetije.
Lijek za želudac i crijeva
-Kašiku runolista prelijte sa 250 ml vrele vode, sačekajte 30 minuta, procijedite i dodajte kašiku meda (najbolje livadskog). Pijte 3 puta dnevno po 2 kašike, a ako je smanjena kiselost uzimajte 2 sata prije jela.
Napomena: Ova tinktura se koristi za želudačno-crijevne bolesti nastale zbog prisustva mikoza.
Jedna od namirnica koja je "imuna” na gljivice je med. U prilog tome podatak da je u piramidi u Gizi pronađena posuda sa medom ostavljena prije više od 3000 godina u kojoj je ovaj proizvod pčela imao nepromjenjen miris, Osim toga vjekovitna se smatra da u prirodnom medu ne mogu da se razviju plijesni. To su prvi uspjeli naučno da dokažu ruski istraživači 1966. godine. Oni su različite vrste meda kontaminirali sa deset vrsta plijesni i gljivica i tom prilikom uspjeli da potvrde pozitivne efekte meda na ispitivane mikotične vrste. O efektu meda na rast gljivica ukazuju i najnoviji radovi naučnika koji su ispitivali različite vrste meda.
Bez obzira na to što u sastav meda ulaze bjelančevine, ugljohidrati, vitamini, minerali i druge materije koje su neophodne za život, micelije ne mogu da se razvijaju ni u jednom medu. To je svakako najbolji dokaz da med sadrži materije koje imaju ne samo antibakterijske već i antimikotičke osobine.
Kada, međutim, govorimo o efektu meda na rast gljivica moramo da spomenemo i istraživanja naučnika koji su došli do zaključka da med ima slabije dejstvo na gljivice nego na bakterije i to bi trebalo da se ima na umu kod primjene meda u terapiji.
Antimikrobnu aktivnost lokalnog manuka med drugih vrsta, odnosno osjetljivost dermatofita, ispitivali su na Novom Zelandu. Med su testirali prema sojevima dermatofita koji su predstavljali kliničke izolatl kod ljudi oboljelih od tinee corporis (gljivična bolesti neobraslih dijelova kože koja se manifestuje u vidu crvenih žarišta u obliku pravilnog kruga sa uzdignutim infiltriranim i ljuskavim ivicama i središnjom regresijom). U tretmanu ovog oboljenja korišten je med koj je imao prosječne vrijednosti za vodonik peroksid i manuka med koji je imao relativan nivo neperoksidne antibakterijske aktivnosti.
Rezultati su pokazali da dermatofite mogu da budu osjetljive na aktivnost meda, što predstavlja ogroma napredak i ima veliki značaj u liječenju ove bolesti.
Poznati su, osim toga, slučajevi da se medom uspiješno liječe pacijenti koji imaju probleme mikoticčke (gljivične) etiologije kako na tijelu tako i na glavi. Med ne samo da omakšava kožu već ima i antimikotično dejstvo a istovemeno jača kožu i obogaćuje glikogenom mišićni sloj koji se nalazi ispod nje.
Napomenimo ovom prilikom da preparati na bazi meda i propolisa veoma uspješno mogu da se koriste, kod seboreične kože, ali je neophodna upornost.
RECEPTI
Medni melem
-Svakog dana namažite oboljelo mjesto medom, sačekajte 1-2 sata i isperite mlakom vodom.
SAVJET PLUS: Efekat meda se pojačava sa tinkturama plodova i ljekovitog bilja. Tako crna ribizla i borovnica, uz ostalo, blagotvorno djeluju zahvaljujući fitocidima i na gljivice uzročnike dizenterije i difetije.
Lijek za želudac i crijeva
-Kašiku runolista prelijte sa 250 ml vrele vode, sačekajte 30 minuta, procijedite i dodajte kašiku meda (najbolje livadskog). Pijte 3 puta dnevno po 2 kašike, a ako je smanjena kiselost uzimajte 2 sata prije jela.
Napomena: Ova tinktura se koristi za želudačno-crijevne bolesti nastale zbog prisustva mikoza.
RSS Feed